Proizvođači moraju rješavati različite probleme kada proizvode LED. Budući da električne komponente moraju biti integrirane, LED žarulje su izložene temperaturnom i kemijskom stresu tijekom proizvodnje.
Vršne temperature tijekom zavarivanja mogu se čak približiti 260 stupnjeva C, što LED neće postići tijekom svog životnog vijeka. Zbog kemikalija koje se koriste tijekom zavarivanja, LED diode također su izložene kemijskom stresu, što proizvođače prisiljava da koriste najtrajnije moguće materijale. Budući da je keramika toliko otporna na toplinu i gotovo potpuno kemijski inertna, plastični nosač energetskih LED dioda, na primjer, zamijenjen je keramikom.
Materijal koji najbolje odgovara u smislu optičke stabilnosti za zaštitu fosfora, koji je neophodan za pretvaranje plavog LED-a u bijelo svjetlo, je silikon. Silikon je osjetljiv na neke kemijske agense, uključujući hlapljive organske spojeve (VOC), unatoč tome što je vrlo otporan na toplinu, kemijske agense i oksidaciju.
Neke od tih tvari mogu biti već prisutne tijekom proizvodnog procesa, dok druge mogu biti prisutne u području gdje će se LED postaviti. Na primjer, boje za lakiranje koje se koriste u nekim proizvodnim pogonima mogu sadržavati tvari koje, unatoč tome što ih u velikoj mjeri uklanjaju usisne nape, imaju tendenciju nakupljanja prema gore i prema stropu, gdje su ugrađena svjetla.
